Probudio sam onog malog dječaka i on ti piše...
Kaže mi da te poželio i da mu nedostaješ..Ne baš tako davno, pitao sam ga šta je to tako posebno kod tebe i zbog čega te tako ludo voli..Rekao mi je nešto zanimljivo, nešto što mi je ostalo u pamćenju..
Rekao je :"Volim miris proljeća,vazduh prepun neke čežnje i sjete.Volim osjećaj privrženosti, sigurnosti.Daje mi snagu.Volim šareno cvijeće,i ukus trešanja.Volim jato ptica koje lepetom krila preplaši i uznemiri površinu vode.Volim vjetar koji, šapuće njeno ime, njišući požutjele vlati trave.Vjetar koji se igra sa lišćem i tjera ga da pleše samo za nju.Volim sunce koje obasjava cvijetna polja,asocirajući me na njen plavi čuperak i nemirnu kosu..Volim kišnu muziku,koja me uspava dok mislim na nju..Volim velike sniježne pahulje, koje podsjećaju na naš prvi poljubac i početak jedne divne priče koja traje..Volim ono nebesko plavetnilo,oblake koji lagano plove,crtajući neke čudne oblike koji su samo nama poznati.Volim zvijezde koje me odvedu do nje,u tamnim,gluhim noćima nesanice...Volim naše skriveno mjesto,naše skrovište od besmisla i sivila.Tamo smo bitni samo mi..Na tom mjestu,duboko u nama, dok tražimo puteve u središte sebe,otkrivamo nas,našu vječnost..Jako volim to mjesto..Sve je puno čudesnih boja,misli i nježnih pogleda..Volim baš sve na ovome svijetu što me podsjeća na nju..."
Eto čudo moje, sad znaš zbog čega te volim..
